Zoran Osrečak

fotografija

Napuštanje panorame u kockama

(Marijan Grakalić, za katalog 2019.)

Smještajući svoje fotografske panorame u kocke i pri tome dopuštajući da se u njima nazire tendencija ka monokromnom i pastelnom koloriranju, te pomno studirane slike prirode na kojima nema ljudi, a ni životinja (osim ptica na dvije), ostavljaju dojam čuvene Schrödingerove mačke, istodobno ni žive ni mrtve. One nas uvode u jedan odmaknuti pogled na stvarnost tražeći i omogućujući da se u svakom konkretnom slučaju osjeti taj univerzalni dodir zatečenosti i neponovljivosti kojeg bilježe.

Kocka je tu presudna kao format koje je u funkciji naglašavanja monumentalnosti takvog ‘’očišćena’’ subjekta, polja, mora, planine ili neba. Takva fotografska monumentalnost važna je zbog svoje namjere redukcije, ne samo onog što pokazuje, nego u ovom primjeru i vremena. One su kao takve mogle biti snimljene, danas, nekad ili sutra i uvijek bi bile iste, napuštene ne samo od izdužene panoramske prirode u kojoj je fotografsko opažanje osnova identiteta koji se bilježi, već i od nas samih. Očito ikonopisno značenje uokvirivanja krajolika i predjela tu pretpostavlja i reduciranje svega što je prolazno i što bi smetalo viđenoj čistoći koja se želi naglasiti.

Za razliku od tog standardnog načina, i za razliku od drugih panorama napučenih često obiljem značenja i preporuka, ovdje dobivamo fotografiju logogram, od kojih je svaka, i bez toga viška što ga je propustila želeći snimiti ono osnovno, sama po sebi razumljiva i koju ne treba baš ničim dodatno opisivati.

U tom pogledu ove fotografije Zorana Osrečaka donose rijedak i važan senzibilitet fotografske estetike koja nije antropocentrične prirode. Dapače, u predjelu napuštene panorame osjeća se napuštenost čovjeka, a priroda se uzdiže kao nezaobilazno, postojano i na svoj način sveto.

prije