Nokturno
[nikad objavljena izložba]
Poput Antuna Gustava Matoša u njegovoj pjesmi Nokturno, šetajući u kasnu noć svojim davnim kvartom, ponijeli su me osjećaji slatkaste svibanjske samoće koje sam pokušao prenijeti na ovim fotografijama. Digitalni sfumato pokušava prenijeti moju pripadnost prostoru i trenutku koji se u poklonjenoj samoći, za razliku od Matoša, iz spokojne mirnoće gura u nadolazeći nemir skorašnjeg napuštanja rodnog grada.
